Poznata francuska, atlanska luka Calais slavna je i po dvostoljetnoj proizvodnji čipke, pa je napokon, dobila vlastiti "Grad čipke i mode". Upravo otvoreno super moderno zdanje, stvoreno u plodnoj masti dva arhitekta, Alaina Moatti i Herija Rivière, koristi historiju prefinjene materije, okrečući se budućnosti. Razumljivo, čipka se uvijek spajala sa modom.

Ostvareni projekt je stajao 20 milijuna eura a prognozira se, kako će ga svake godine posjetiti 100 000 posjetitelja, od 30 milijuna osoba, što redovito dolaze u čuvenu, galsku luku.

Muzej je renovirana tvornica čipke Boulart, izgrađena 1875 godine u četvrti cijevi, koja nosi ime Saint Pierre. Na nekadašnje zdanje, dograđena je fantastična fasada od armiranog stakla, ukrašena serigrafijom Jacquardovih kartona.

Muzej ima i istraživačko znanstvenu svrhu jer dozvoljava sveučilisne djelatnosti, učenje u proizvođačkim ateljeima. Oraganiziraju se i tečaji čipkanog dizajna, pošto muzej posjeduje tisoteku od 500 000 primjeraka crteža, kao i 30 000, različitih uzoraka čipki.

Na prostoru od oko 2 500 m² , postavljaju se prolazne izlozbe; tu je i dokumentacijski centar, dok stalna kolekcija od 3 220 modela, najpoznatijih imena francuske mode, počevši od 1850 godine, do naših dana, pokazuje evoluciju oblačenja, zahvaljujući raskošnoj scenografiji, sa potpisom Sylvie Jausserand i Pascal Payeur.

Povijest čipke je započela u Calaisu 1816 godine, dolaskom organdina i engleske čipke, čija je proizvodnja, dugo bila dobro čuvana u britanskom Kraljevstvu. Calais je danas sinonim kvaliteta, luksuza, mode i kreativnosti. Samo se ne okreće prošlosti, nego nastoji staviti rafiniranu materiju, u središte suvremene proizvodnje.

Zato su, u slavu otvorenja Muzeja, mladi kreatori, što ih podržava Udruženje "Po modnim kaldrmama", pokazali smotru prekrasne odjeće, isključivo urađene, od čipke. Stilisti nisu nepoznati jer Fatimah Guerrout, na primjer, što sa sestrom posjeduje vlastiti brand, već devet godina suradnica sa Johna Galliano. Čipka je njezin "credo", koji hoće prilagoditi uličnom fashionu. Slično čine i kreatori marke "French CanCan", Pascale Penet i Jean-Marie Monnier jer je po njihovim zaključcima: "Čipka uvijek drugačija, pošto otkriva ili skriva ženstvenost, koju najbolje sublimira i uzdiže"! Znači nezaobilazna je, kada se radi o donjem rublju, visokog kvaliteta koje,uspješno, proizvode!

Ako je ranije, u tvornicama Calais, djelovalo 40 000 radnika, danas ih je samo 1 500, pošto se većina proizvodnje obavlja u antenama, rasutim po azijskom ili afričkom kontinentu. Tamo je radna snaga- manje skupa!

Džana Mujadžić

---