Jako aktivan i prezaposlen administrator, pa direktor francuske Kinemateke, Costa Gavras usprkos 76 ljeta, još uvijek snima i realizira filmove, s istim poletom i uspjehom, po kojemu ga cijela planeta poznaje.

Izuzetno hvaljeno igrano ostvarenje, što je zaključilo ovogodišnji Berlinale, naslovljeno "Raj na Zapadu"/Eden à l'Ouest/, je moderna bajka o onima što su krenuli u svijet, ostavili  dosadašnji način postojanja, obitelj, prijatelje, te što je posebno bolno i teško podnošljivo, vlastiti jezik!

Ako je Anderssen napisao "Malu Sirenu", koja dobija noge ali zanjemljuje, jedan od najljepših recitala o imigraciji, poznat u svjetskoj književnosti, gospodin Gavras odavno smatran zapadnim redateljem, je na poetičan i izvoran način iskritizirao današnje stanovište europskih razvijenih zemalja, kao i "sigurnosne politike", velikih sila poput Francuske, Njemačke ili Nizozemske.

Redatelj je bio jedan od počasnih uzvanika nedavnog "Salona filma", održanog tri dana u privlačnom Gradu nauke i umjetnosti, smještenom na vratima Pariza -Al Villette. Susreo se nekoliko puta sa posjetiocima, profesionalcima ali i novinarima, pa sam uspjela dobiti odgovore na nekoliko pitanja :

"Vaše 17. po redu, igrano filmsko djelo, više je Odiseja nego suvremeni road-movie. Znači li da se filmska umjetnost lako prilagođava svakom /povijesnom/ vremenu"?

"Kao Odisej, moj junak Ilias /Riccardo Scamarcio/, traga za novim domom prolazeći puteve i staze, šume te mora, s ciljem započinjanja novog, boljeg, lakšeg života, sa tom razlikom što nije krenuo pronaći svoje. Ovaj avanturistički recital je i način predstavljanja današnjeg svijeta, na poetičan ali i tragičan način. Ne stižemo svaki dan promisliti o vlastitim djelatnostima. Putovanja omogućuju drugačiji pogled na nasa previše određena, i ponekad stereotipna društva".

"Svi Vas smatraju francuskim, odnosno zapadnim cineastom. Međutim uvijek ističete da ste, najprije, useljenik. Nije li priča, malo i Vaša"?

"Ne radi se o autobiografskom filmu ali je, ipak, jako osoban. Dobro su mi poznate situacije  koje preživljava Ilias, pa sam strašno osjetljiv na teškoće, koje se aktualno sve vise spriječavaju, pred osobama koje migriraju.ž

Ipak nisam namjeravao snimiti tragediju, te sam odabrao ležernost. Ponekad lažnu, ali dopadljivu. Današnja nastojanja okruživanja useljenika oreolom tragičnosti, mnogo mi  smetaju. Izvjesni političari, se tako poigravaju sa strahom od stranaca. Prošle godine je samo u Francuskoj, zemlji u koju sam imigrirao prije više od 55 godina, odvedeno na granicu ili, doslovno, strpano  u čartere  29 667 osoba, od planiranih 25 tisuća. Treba istaći kako
ta ljudska bića, nisu ništa loše učinila.

Po mom mišljenju, ni u jednoj razvijenoj zemlji, useljenici ne predstavljaju bilo kakvu opasnost za društvo, oni ga čak štoviše, svojim prisustvom, kulturama i radom, obogaćuju. Zato treba prestati umjetno stvarati "strah od Drugoga". Takva nastojanja pospješuju represije i neljudska ponašanja prema njima. Moje je duboko uvjerenje da način, na koji jedno društvo prihvaća strance, otkriva njegovo istinsko stanje. Treba iskritizirati i objaviti na velika zvona neprestalna ponižavanja, nasilnost koja se sistematski primjenjuje, prema osobama koje su izgubile korijene. Svjestan sam kako ima i drugih problema, posebno ekoloških, ali su ekolozi sve sveli na unutrašnje problematike pa uništavaju tako perspektivan pokret. Prijeti nam totalni užas. Uloga cineasta je da stavi kameru na ranu. To je boj bez kraja!

"Raj " je daleko od ostvarenja po kojima ste se proslavili i postali poznat na cijeloj planeti : "Z", "Odjel za ubojice" ili "Priznanje", "Missing", pa "Music Box", ali su Vaša angažiranost i prijave nedoličnosti kao i nepravdi, ostale nepromijenjene. Kako to postižete"?

"Svi su redatelji angažirani pošto su odgovorni prema gledateljima. Uloga filmske umjetnosti je da govori o društvu. Nedavno sam u New York Timesu čitao članak koji objašnjava, ako je Barack Obama izabran za predsjednika SAD-a, to je zasluga sedme umjetnosti, koja je značajno poboljšala "image", crnog čovjeka u suvremenim ostvarenjima.

"Koji  i kakvi su Vam planovi"?

"Raditi, raditi i opet raditi!

Film : Snimljeno po scenariju Coste Gavrasa i Jean-Claude Grumberga, sa kojim je  redatelj već surađivao u filmu "Amen"/2002/, što je i napisao skript "Zadnjeg Metroa", jako nagrađenog djela Françoisa Truffauta, iz 1985. godine, 17 dugometražno ostvarenje grčko-francuskog cineaste je, također, politički film. Glavni junak Ilias, nadahnuto interpretiran od strane sve poznatijeg talijanskog glumca- Riccarda Scamarcia, što se proslavio učešćem u djelima "Romanzo criminale" i "Moj brat je jedinac", skače u more iz male barke koja ga vodi na zapad Starog kontinenta, na prvo viđenje carinskog broda. Stigao sa dobre strane luke, odnosno u talijansko mondeno ljetovalište, mladić krenuo iz Male Azije shvaća da je stvarnost na zapadu, različita od onoga što je zamišljao. Susreće nudiste, homoseksualce, bogate nimfomanke.. Na sreću sve to ga ne obeshrabruje od nakane nastavka putovanja, čiji je krajnji cilj-Pariz!

Zahvaljujući bajkovitom, poletnom i dopadljivom recitalu, Costa Gavras, iznosi na vidjelo više nego "sigurnosne politike" zapadnih, visoko razvijenih društava , isto kao i oštru kritiku namjerne negativne instrumentalizacije prisutnosti stranaca, u EU.

Redatelj: Konstantinos Costa Gavras ugledao je svjetlost dana u dijelu Atene nazvanom Lutra Iraias, 13 veljače 1933 godine, u grčko- ruskoj obitelji. Mladost je proveo u rodnom gradu koji napušta radi studija u Gradu svjetlosti gdje najprije, na Sorbonne pohađa satove književnosti. Nakon dobivene diplome, primljen je u Institut Visokih Filmskih Studija, nekadašnji IDHEC a sadašnji FEMIS, jednu od najpoznatijih filmskih, starokontinentalnih institucija. Radi kao asistent poznatih redatelja: porijeklom Armenca, Henri Verneuila, Jacquesa Demi i René Clémenta.

Zahvaljujući filmu "Dan i Sat" susreće Simone Signoret, koja ga predstavlja Yvesu Montandu. Otkrivaju zajedno knjigu "Odjel za ubojice", djelo Sébastiena Japrisota. Jean-Louis Trintignant i Montand prihvaćaju interpretirati glavne likove za jako male novce. Nisu se prevarili. Djelo je ostvarilo svjetski uspjeh. Nakon ne previše poznatog djela, "Prekobrojni", snimljenog 1967, Gavras ostvaruje "Z", koji  biva nagrađen Priznanjem žirija u Cannesu, nagradom za mušku ulogu na istoj manifestaciji  je osvojio Jean Louis Trintignant. Djelo je, dobilo i "Oscara" za najbolje strano ostvarenje i montažu!

Važan spomena je i "Sjaj žene", film snimljen 1979 godine, po romanu poznatog Romana Garyja. Pisac je prvi put bio zadovoljan adaptacijom svog djela, na velikom ekranu. Costa Gavras je bio zadivljen tekstom koji mu je izgledao kao "htijenje otklanjanja nesreće, himna životu i rehabilitacija ljubavnog para". Američka zvijezda Dustin Hoffman je smatrao film najljepšom ljubavnom pričom koju je upoznao, i za vrijeme snimanja filma Mad City /1997/ u kojem je bio glavni interpret uz Johna Travoltu, tražio je od redatelja da snimi remake.

Scenario filma "Missing" koji su napisali cineast i Donald Stewart, snimljenog  1982 godine, adaptiran je iz djela Thomasa Hausera "Smaknuće Charlesa Hormana", koji se nadahnuo istinskim događajem. Nakon nestanka mladog američkog novinara, za trajanja državnog udara koji je u Čileu ostvario Augusto Pinochet, 1973. godine, njegov otac i supruga odlaze u nepoznatu zemlju, naći ga po svaku cijenu. Redatelja je najprije dirnulo njihovo nastojanje saznati što se dogodilo, ali i politički kontekst koji je omogućio "putsch". Djelo je bilo jako loše primljeno u političkim krugovima SAD-a, jer otkriva njihovo učešće i odgovornost u ostvarivanju udara.

---